„Nije visok tko na visu stoji,
Nit je velik tko se velik rodi,
Već je visok tko u nizu stoji,
I visinom nadmaša visine,
A velik je tko se malen rodi,
Al kad pane, golem grob mu treba“
(iz pjesme Javor)
Uvod: Početak pismenosti u Posuškom kraju
U časopisu Naša škola br.3-4 na stranici 251 Esad Peco piše: “O školama Zapadne Hercegovine“ iz kojeg je vidljivo :
Osnovne škole u gradnici Humac i Posušje otvorene su 1867. godine u župnim stanovima, tj župnim uredima.
Za vrijeme Turske vladavine nastavu su održavali franjevci. Pored nastave u školi fra Ilija Skoko držao je u Posušju tečaj za opismenjavanje stanovništva od 1862. do 1867. godine i to je prvo organizirano opismenjavanje u ovom kraju.
Dugogodišnji posuški župnik fra Filip Čutura (1867-1880) izgradio i prvu pučku školu u Posušju, „Narodna učiona Posušje“. Fra Filip Čutura rođen je u Rastovači 1833. godine, a preminuo je u 65. god. života, 50. god. redovništva i 43. god. svećeništva, na Humcu gdje je i pokopan na Novom groblju na Humcu.
Fra Petar Bakula u svom šematizmu iz 1867. godine navodi kako je te godine fra Ilija Zelenika bio „učitelj pučke škole“, što znači da je naslijedio fra Iliju Skoku. U to vrijeme fra Filip Čutura s početkom gradnje crkve počinje graditi i pučku školu u Posušju. Fra Filip Čutura je 1867. godine u Posušju otvorio prvu pučku školu.
Zgrada je bila dovršena u ljeto 1874. godine. Franjevačku narodnu učionicu te školske godine pohađalo je 30 djece, isključivo muška djeca, koja su sjedila na podu za vrijeme nastave i pisala držeći tablicu na koljenima. Prema izvješću biskupa fra Anđela Kraljevića Propagandi u Rim Posuška župa je 1875. godine imala 3200 žitelja, 447 obitelji, 1 svećenika., 1 pučku školu, 1 učitelja i 30 učenika. O izgradnji zgrade franjevačke pučke škole, koja je srušena 1916. godine, i ostaloj graditeljskoj djelatnosti fra Filipa Čuture u Posušju zapisano je sljedeće:“ isti otac je, osim nužnih građevinskih objekata u okviru župnog stana sagradio i zgradu pučke škole, koju nitko ne pohađa zbog nedostatka učitelja“.
Kada je Austro-Ugarska 1878. godine okupirala Bosnu i Hercegovinu preuzela je skoro sve škole pod svoju vlast. Tako je i u Posušju 1883. godine bila dovršena zgrada na katu su otvorili kotorsku građansku Ispostavu, a u prizemlju državnu Osnovnu školu, koju je preuzela od franjevaca. Prvim učiteljem bio je Slavko Rosgei.
Prvih godina školu su pohađala samo djeca iz bližih naselja i samog Posušja, a kasnije su im se pridružili i vršnjaci iz Rastovače, Čitluka, Vinjana, Tribistova, Broćanca, Graca, Batina i Osoja. Kako se povećao broj djece Osnovna škola ih nije sve mogla primi i 1903. godine na mjestu današnjeg hotela izgrađena je prva državna školska zgrada koja je imala dvije učionice i stan za učitelja. Za vrijeme Austro-Ugarske u Posuškom kraju su otvorene osnovne škole u Rakitnu i Viru.
Budući da Osnovne škole koje je Austro-Ugarska otvorila u Zapadnoj Hercegovini nisu mogle zadovoljiti potrebe pučanstva, ugledni hercegovački franjevac fra Didak Buntić u vremenu od 1911. do 1917. organizira svoje škole za koje je napisao nastavni plan i program.
Njegove škole su radile dva ili tri dana tjedno. U tom periodu fra Didak je opismenio oko 14 tisuća mladića i djevojaka. To je njegov izniman doprinos opismenjavanju i kulturno uzdizanju hercegovačkih Hrvata u to doba. U Posuškom kraju su radile takve dvije škole. Jedna u Posuškom Gracu pod vodstvom fra Mirka Matijevića župnika i opismenjena je 331 osoba iz Graca, Batina i Broćanca. U Posušju u prostorima župnog stana opismenjeno je velik broj mladića i djevojaka, ali točni podatci nisu sačuvani.
Za vrijeme stare Jugoslavije Osnovna škola u Posušju je nastavljena u zgradi koju je sagradila Austro-Ugarska na mjestu današnjeg hotela, ali zbog povećanja učenika sagrađen je kat škole. Tako su u toj zgradi bile osigurane četiri učionice, zbornica, dvosobni stan za upravitelja te prostorija za podvornika (domara) škole.
Nekadašnja zgrada Osnovne škole u Posušju,
koja se nalazila na mjestu današnjeg hotela Posušje.
Pred ulazom u školu ondašnji podvornik (domar)gospodin
Rajko Jukić učenicima dijeli objed (snimljeno 1940. godine)
Rajko Jukić 1894.-1995. pismen čovjek iz Gornjih Jukića koji je bio domar u prvoj školi u Posušju.
Tijekom 1939. i 1940 godine u Posuškom kraju su održavani tečajevi opismenjavanja za odrasle koji su trajali oko 4 mjeseca i za to vrijeme oko 2 tisuće polaznika je naučilo čitat i pisat. Tečajeve u Posušju održavali su učitelji Anton Kantolić i Šimun Čuturić. U Rakitnu se ističe rad učitelja Petra Mirkovića, a u Broćancu Ivana Sušca.
Polaznici tečaja opismenjavanja u Posušju 1939. godine, ispred polaznika
sjede Antun Kantolić – učitelj i voditelj tečaja Pavle Kozomara – školski nadzornik iz Mostara,
fra Mutimir Ćorić – vjeroučitelj i Šimun Čuturić – učitelj
Osnovna škola Posušje za vrijeme II. Svjetskog rata bila je bombardirana 14. veljače1943. godine i bio je uništen krov, te dijelovi prvog kata. Nakon toga nastava je održavana u kući Šimeka Bakule, Stanka Crnogorca-Jovešića, Dragojevim ogradama na Marasovu Brigu, na starom rastovačkom groblju Crkvine i na kraju u kući učitelja Šimuna Čuturića –Uče. Pučka škola u Posušju prestala je s radom 14. studenog 1944. godine. Jedino u pučkim školama u Viru i Zagorju nastava nije prekidana zahvaljujući neumornim učiteljicama Franici Dall´Eri i Henrijeti Benaček.
Zgrada je popravljena 1945. godine a neki dijelovi dograđeni 1946. godine. U tom vremenu je bilo smetnji za izvođenje nastave. Od stvaranja SFRJ škola je otpočela sa redovitim radom. Vlado Bakarac je vodio ljetopis škole. Od 1945. godine se čuva školska dokumentacija.
Početkom školske 1950./1951. godine u Posušju je počela s radom Osmo razredna Osnovna škola Posušje koja je do kraja 1961. godine nosila ime Osmogodišnja škola Posušje.
Kako je škola postala mala 1952. godine dovršena je izgradnja nove škole koju pohađaju učenici viših razreda, a 1953.godine i učenici nižih razreda. To je kamena ljepotica u kojoj se nalazi posuško kino i glazbena škola. U toj zgradi nastava se održavala 27. godina. 1978. godine sagrađena je suvremena školska zgrada u kojoj se nastava i sada održava.
Već smo rekli kako OŠ u Posušju do 1961.godine nosi ime Osmogodišnja škola Posušje, ali godine 1959. Nastavničko vijeće je predložilo da se škola zove po uglednom franjevcu iz posuškog kraja fra Grgi Martiću, ali taj prijedlog nije prihvaćen. Tako je 1960. godine škola dobila ime „Ivan Goran Kovačić“, a upravitelj (ravnatelj) škole bio je Ivan Ramljak – Ićan, profesor hrvatskog jezika, koji na kraju školske godine odlazi u Zagreb.
Ova škola se 26.veljače 1966. godine odrekla naziva „Ivan Goran Kovačić“ u korist OŠ u Livnu i dalje radi pod nazivom „Osnovna škola Posušje“. Savjet škole dao je prijedlog u travnju 1972. godine da „Osnovna škola Posušje“ nosi ime dr. Ante-Tune Ramljaka, istaknutog člana zajednice. 2.12.1972. proslava 100 godina rada škole u prostorijama za tu svrhu iako je škola počela s radom 1867. i polaganje kamena temeljca za sportsku dvoranu (izgradnja fiskulturne sale).
Školske godine 1973./1974. Osnovna škola je ustrojena kao OOUR, kvalifikacija je bila 15.11.1973. godine, a sjednica Nastavničkog vijeća je održana 10.12.1973. godine, upisana u sudski registar 27.12.1973. godine. Od 26. travnja 1975. godine škola nosi ime „25. novembar“.
Dana 25. novembra 1978. godine svečano je otvorena nova školska zgrada, a svečanu vrpcu presjekla je Jaka Lončar učiteljica, kao najstariji djelatnik škole. To je zgrada u kojoj se i danas održava nastava.
Na sjednici Savjeta škole dana 24.01.1979. godine odlučeno je da se nastava izvodi u petodnevnom nastavnom tjednu, pored toga svi zaposleni radnici radili bi i jednu subotu mjesečno. U radu subotom izvodila bi se dopunska i dodatna nastava kao i slobodne aktivnosti.
Posuška Osnovna škola je 5.lipnja 1991. godine po želji Nastavničkog vijeća dobila ime „Osnovna škola Ivana Mažuranić Posušje“. Krilo škole s 9 učionica adaptirano je 1996. godine, a površina dvorišta je 4.200 četvornih metara. Površina asfaltiranog igrališta je 1.000 četvornih metara.
Područne škole:
Ban Ivan Mažuranić
Rođen je u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine. Bio je političar, pjesnik, saborski perovođa, generalni prokurator za Hrvatsku te prvi hrvatski kancelar i prvi ban pučanin od 1873. do 1880. godine. Dvaput je biran za predsjednika Sabora – u siječnju i u lipnju 1872.
Kao ban nastoji voditi politiku uravnoteženosti između mađarskog i bečkog dvorskog utjecaja u Hrvatskoj usmjeravajući svoja nastojanja na administrativni i kulturni napredak zemlje. Za njegova banovanja provedena je reforma pravosuđa, političke uprave i školstva, a 1874. godine osnovano je Sveučilište u Zagrebu.
Umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1891. godine.